Mi smo,no jesmo li...

Povremeno, kad naiđe.

03.05.2020.

Sutra sam tu

"Nemoj svijete...mislim, ne znam, znaš koje su ti opc..- Aj' šuti već...ne znaš pa ne znaš. Znam da ne znaš. Ne treba meni da mi kažeš šta ću. Svi ste pametni. Dosta je meni više. Opet sve iznova. Jer ja ne vjerujem da ću izmoći. Ne treba meni tvoja ni pamet ni mišljenje, previše mi je mišljenja u glavi. Roje se u krug sve, pa druge, pa se vrate ove. Ne znaš uopšte da ja nemam više....ne vjerujem....jednostavno...šta ja ima da živim uostalom. Koga imam ? Ko je tu ? Svi okrenuli glavu. Pričam ti već mjesec dana, i džabe, budala što govorim išta. Lako je drugog gledati...voljela bih nekog u mojoj koži pa da skonta šta je to... Vidio si doktora onaj dan u bolnici. Trebalo je ovo pa ono. ZNAM! Puna mi kapa više. Nesposobnjakovići. I šta kad ne uspije, šta? Ko će biti tu ? Niko. Vidio si prije sedmicu dana, kad si mi donio štake, zove..pita me kad ću doći ? Hej, otac me rođeni nije nazvao da pita kako hodam uopšte, a pita kad ću doći... Ma, mislim ne zanima me više. Kroz prozor, makar na rukama, i gotovo. Kraj priče. -Razumijem svijete. U glavnom, sutra sam tu. Bus kreće nekad oko 7. Zovem te kad stignem. ❤"

05.03.2017.

Znaš i sam

Iz intimnih, najintimnijih misli, pojaviće se polumiri, gordi najamnici sveg prostora između čežnje i strepnje. Lako će oni da te obujme, da te prisvoje u svoje ruke, da ti uskrate ponos u sopstveno zdanje, bez najmanjeg truda i muke. A ti ćeš padati, slobodno, tromo, u ponor kojem mjesto ustupio je očaj. U vrtlogu vidjećeš zvijezde samo, a one prosipaće u tebe svoje svijetlo, u tvoju dušu davati će sebe, a ti već oduzet od sebe, od života i od svojstvenosti, otvorićeš oči i samo gledati, bivati... Shvativši da sve je isto, zaokružio si krug, savršeno okrugao. Sad se ne možeš ubiti, nemaš šta da ubiješ.

19.01.2015.

Pak-Da-Pak-Ne

Nije čovjeku život jasan, a tako bi želio da bude. Sve ostaje isto u tom malenom krugu razvučenih boja koje bježe pred očima a tebi je i slast i bol taj koloplet što ne bježi od tebe nego te mami i uvlači u svoju igru pa stojiš ukočen tom predstavom nadmoći pokreta nad kristalnom mirnoćom. Zato ne hvataj si kraja, ne odvezuj čvor, ostani mu vijeran, ali ne kao što je bolestan iz nužde vijeran liječniku, nego kao što je liječnik svojom voljom vijeran bolesnome i njegovoj boli. Poštuj tu bol, jer nije ona dah smrti što te goni u mrak pećine nego osjet života življenog kraj tek tad dodirljive opne što odvaja posljedni korak od posljednjeg pada. Ali ne. Što ti je čovjek. Ne možes mu uhvatiti kraja jer je neuhvatljiv kraj u onoga što je s oba kraja račvasto cvjetanje boli i sreće. Ne možeš voljeti ono što je sposobno mrziti koliko i čovjek, ne možeš mrziti ono što može voljeti koliko i čovjek. Čovjekovo vječito traganje. Nije čovjek toliko jednostavno ljudsko biće koliko je komplicirana životinja. Čovjekova svijest nikad neće biti ništa više od retoričkog pitanja.

04.10.2014.

Reklame

-So! You go in, jump-start the motherfuckers, you know, kick the door in and blast away. Rule of the thumb, shoot the one that moves first. Right off the bat.- Daj ugasi to smeće, čitav dan vrtiš iste filmove i isječke. Te mačo-faca pompozne fraze pale samo u mašti holivudskih kokainosa. -Ti da mi kažeš, hah...-Hajde, nabroj na prste barem jedne ruke kako se ti povezuješ sa tim, kako uopšte nađeš povoda da se uneseš u to, učiš na pamet i ponavljaš.Šta ćeš s tim ?Kad ti teta na šalteru kaže gospon na pauzi sam ti ćeš lagano da ju zaskočiš, uhvatiš za vilicu i trzaš dok ne osjetiš pijanu moć kako se hrani panikom, ubiješ dva tri stražara i... - Halo, spusti loptu, koji ti je ? Kojem tripu ti kumuješ? Subota je, sutra ništa u planu, otplatio sam zadnje dugove za ovaj mjesec, parama za koje sam odlamao od zdravlja, i zato, danas hranim ego. Pivac i topao lebac, akcijski klasici, kauč...Jednostavno me nema. Ni za koga. -Ni za mene ?--Jebi se ti ženo. Nosi se u neku stvar, znaš...hahhah. A u tri neke stvari više, pa za koji klinac ja čitavu sedmicu nisam u kući? Birtija? Drugovi? Možda razni knjiški klubovi, knjiški moljci bogomoljci, sa kojima se ti smucaš i koji se kočopere oko toga je li Jesenjin možda htio da ga utrpa mamici, drugorazredni psihofazoni tvoji i tvojih lezilebovićevskih protuha...Mamicu vam. Draga moja ja se oprostim od lopate samo da bih nakon posla sjeo za volan i otisao bog zna kud po bog zna koji put samo da ugrabim novčić više, samo da ti ne bi prazne tanjire postavljala pred naše dijete i punila ih suzama jer nemaš s čim drugim. Samo da bi ti mogla reći da ti u ovom tijesnom stanu nije hladno, da me možeš zagrliti ne da se ugriješ nego da mi kažeš da me voliš. Ali ne. Tebi nije dosta topla večera, pokoje pivo sa mnom i film da nas zagrljene uljulja u san. Gospođa je gledala kako se šeta raja koja fura jet-set, kako se razvlači kad se priča, glumi da te nije briga ni zašto samo zato da bi ucmoljeni uhljubi pomislili da si ti neko. A ja i pored činjenice da mi sve godine ubadanja lakata u školsku klupu i knjige ne vrijede ni koliko zvižduk u prazno, da mi sav ubogi rad ne donese ni koliko treba da se izgovori "minimalac", ja i dalje glavu ugrijem mišlju da ću doći kući, i znati da sam sve uradio da tebi i djetetu bude dobro, a da se za ovaj stan može reći "dom". I ti opet bez imalo obraza staješ pred TV i analiziraš mene i mojih pet minuta mira. Dijete plače. Idi vidi šta mu treba. Budi bar majka. -!Jhonny got them maaaan, he sooo got them all! I'm tellin' ya boss, this guy works hard and plays hard. I can see him already. Comin' up in the world, all badass and shit.!

22.09.2014.

Da ti kažem jednu dvije o tebi samom

Nego, de malo da posjedimo, onako ljudski. Mislim, jesi ti taj, svoj, kako vi to kažete, a ja opet na svoju ruku, čigra pod drugom motkom, ali, eto nas za istim stolom. Dugo ja za ovim stolom znam "spavati" misli. Odspavam jednu, dođe druga, treća, dok ne počne propuh da mlati bubrege. A dođu mi i tvoji prijatelji. Jelte, prijatelji po lovu u mutnom, ne znaš ti njih, ni oni tebe, ali zna ovaj stol, svi su se u ovaj stol upisali. Ha jest, ne vidiš ništa upisano, jer ne gledaš kako treba. Moraš kroz durbin, evo, proviri. I?. Još ništa ? Ma polako, sjedi zdrav bio, ne bacam ja tebe budali u jezik, nego ja s tobom iskreno, nije to flaša, nego kako rekoh, durbin. Sad ću se ja pozabaviti optikom pa češ da vidiš, kako i zašto je važnije "ljudski" a ne po svom. Sjedi dok te stolica još voli. Eh znam ja šta je u pitanju. Pa, vidi. Ovo u "durbinu" što vidiš....Ma stani čovječe, koja rakija ? Nemoj po svom tumačiti nego me slušaj. To ti je optički fluidni modulator. Moraš ga dozirati po svojoj dioptriji, inače ne radi. Hajde, otpij malo pa da progledaš. Pa da, ne bi valjda da prosipaš ? Eh tako, a de i meni malo, dioptrija nije ni meni po volji. Dobro. Sad proviri. Ništa ? Otpij još malo, pa onda. I, usput, i meni malo prilagodi dioptriju. Da, da, sad se naziru slova, znači, nisam lagao, i ti ih vidiš ? Da ? Eh, dobro, sad da poduplamo, još malo da podesimo pa da izvažemo. Šta sad piše ? Gdje su sad "tvoji" ? Jel piše tu nešto o njima, jel kaže koliko te oni "vole" ? Sad ću ti ja reći. Ne, ne piše. Ne piše tu ni o tvojima ni mojima. Još ni jednog nije bilo koji je bio prijatelj, a morao si ga tražiti durbinom. Ko se nije potpisao na tebe, nije nigdje. Tu piše što i svugdje. Tu piše o onima koje voliš, i koji ne trebaju taj "drubin" da te se sjete. Tu piše o meni, piše da sam sve što si ti nekad pustio u svojoj suzi, pustio i ja u svojoj. Tu piše zakon. Ali, onaj pisan "po ljudski", slobodnim stilom. Stani sad, ej, ne trati suze ovdje, upisao sam ja tebe u stol, ali potpis tvojom suzom ide kad malo odrasteš. Kad vidiš nekog ko na ljude maše rukama kao na muhe pa mu kažeš "Nego, de malo da posjedimo..."

24.08.2013.

Za puta...

Ne budi povodljiv i ne dopusti povodljivome za tobom.Ako mu paše tvoj povodac, pasaće i povodac nekog drugog.A ako ćeš mu već pustiti za tobom, onda pokaži da se razlozi da se za tobom vodi, ne nalaze ni u čem tvojem, nego njegovom.Ako zna sebe i svoje razloge, onda će razumijeti i tebe i tvoje.Ipak, rijetki si dopuste da razumiju. Ima razumijevanja.Ali kao alternative.Svi bi ili da vučemo ili da smo vučeni.Niko ne želi sebe da nosi.Da sam sebi bude čvrst oslonac da bi to mogao biti i drugome. Ne možeš ići po šablonu "crno-bijelo"Razumijevanje mora biti aktivna konstanta da bi se vidjele razlike između sebe i drugih.Poštuj te razlike.I, za dobro sviju, dopusti da razumiješ. --------------mtc---------------------------------------------------

19.08.2013.

Transkript za kindergarten disidenta

Ako je izostavno, neizostavno je.Uvijek se nesto mora izostavljati. Ako si uvijek isti, uvijek obrazujes isti obrazac, izostavan si.Ne dopusti da si izostavan.Ne dopusti da si izostavljen.Zato izostavi sam sebe.Bizarno, ali ne i ako se uzme u obzir konstrukt djelovanja mase u odnosu na aktivnu individuu.Ustaljena, mocvarna priroda mase ne podnosi nagle, progresivne pokrete.Cak ni ako se poklapaju sa nastojanjima mase.Zato, izostavi se i postani neizostavan svojom svojevoljnom izostavnoscu.Reakcija na to bice obrnuto proporcionalna.Zbog intencionalne prirode tvog postupka, postajes neizostavan.Ergo, ako je izostavno, neizostavno je.

16.09.2012.

Ogledala u kojim zivimo

Stajes pred fotoaparat. rodendan je, svadba, nesto drugo simbolicko i
tradicionalisticki ocijenjeno kao standard.
Stajes pred fotoaparat i u tom trenutku vidis sebe kakav zelis da si,
kakav zelis da si za druge da bi to bio za sebe.

Odlucujes...gledas u etiketu na kojoj pise ko si, sta si,
postajes procitano.....

25 godina zivota, skola, raspust, posao, godisnji,tri sata provedena na zabavi..
Sve kao u magli.Provedes tri sekunde pred fotoaparatom i odlucujes postati ono sto zelis biti.
bljesak, na trenutak sklopis oci.otvaras ih, magla.....
70 ti je godina, smrtna postelja te prigrlila.Desetak slika te gleda sa komode,
na svakoj tvoj lik, a nigdje tebe.


Mi smo,no jesmo li...
<< 05/2020 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


Ne znas ?

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
5668

Powered by Blogger.ba